Nakon što je vlastita plodna zemljišta i prirodne potencijale prepustila korovu, Bosna i Hercegovina sve više ovisi o uvozu, dok ekonomski i sigurnosni stručnjaci uzalud upozoravaju kako bismo u slučaju izvanrednih okolnosti i zatvaranja granica vrlo brzo osjetili nestašicu hrane. Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje – UNO, samo u siječnju ove godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je gotovo 25 milijuna kilograma povrća i voća, za što je plaćeno više od 39,4 milijuna konvertibilnih maraka. Tijekom prošle godine kupljeno je više od 298 milijuna kilograma poljoprivrednih proizvoda, pa je na taj način iz države otišlo čak 475.911.019 KM, javlja Avaz.
22 milijuna KM krumpira, 28 milijuna rajčice
Uvozilo se iz svih dijelova svijeta ono što bi se u drukčijim okolnostima moglo proizvoditi u zemlji. Krumpir je plaćen više od 21,9 milijuna KM, uglavnom onaj iz Nizozemske, Egipta i Njemačke. Rajčica je stajala 28,2 milijuna KM, a u najvećim količinama stizala je iz Turske, Albanije i Sjeverne Makedonije. Čak su i za crveni i bijeli luk te poriluk, većinom iz Nizozemske, Srbije i Kine, izdvojena nešto više od 13,5 milijuna KM.
Kupus, cvjetača, koraba, kelj i slično povrće plaćeni su više od 7 milijuna maraka, a zemlje podrijetla bile su Albanija, Sjeverna Makedonija i Italija. Više od 2,2 milijuna KM plaćeno je i za salatu, najvećim dijelom iz Italije, Srbije i Španjolske. Gotovo 2,8 milijuna KM izdvojeno je i za mahunasto povrće, u mahunama ili zrnu, koje je, osim iz Albanije, stizalo i iz Maroka i Argentine. Potičući voćare, uglavnom iz Italije, Poljske i Srbije, blizu 30,7 milijuna maraka izdvojeno je za jabuke, kruške i dunje.
Što ćemo jesti?
Nismo mi na koljenima, mi smo metar pod zemljom. Sela su pusta, svi samo govore o stanovima u Sarajevu, Banja Luci, Bijeljini ili Tuzli, a ja ne znam što će oni jesti kada ukinemo sve domaće. Ova država živi od PDV-a, od onih 17 posto koji se plate na sve kada prijeđe granicu, a mi smo ovim vlastima trošak. Oni kažu kako nam daju poticaje. Ne, mi ih zaradimo, a oni dobivaju plaću, a ne zarade je i nikome ne odgovaraju
, kaže Vladimir Usorac, dugogodišnji poljoprivrednik iz okolice Prnjavora.
Profesor menadžmenta na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu Ognjen Riđić pojašnjava kako je nedostatak funkcionalne državne strukture osnovni razlog teškog položaja domaćih proizvođača hrane.
Naši poljoprivrednici, zbog nedostatnih subvencija, ne mogu pratiti Nizozemsku, Njemačku i druge zemlje. Dodatni problem je i nedostatak strategije te dugoročnog planiranja. Poljoprivrednici se žale kako vlasti ne koriste dopuštene mehanizme zaštite tržišta, propuštaju prilike za modernizaciju ovog sektora, što sve vodi smanjenju produktivnosti i propadanju domaće proizvodnje
, ističe profesor Riđić.
