M. N. koja već tri godine radi u jednoj beogradskoj pekari tvrdi da su svi koji tijekom posta pojedu nešto u njenom objektu - prevareni. Iako ne smije da se predstavi, da ne bi izgubila posao, kaže da je konačno morala otvoriti dušu…

Stidim se što sam i ja dio takve prevare u kojoj proizvode koji nisu posni prodajemo kao posne, ali što da radim, od ovog posla prehranjujem djecu, a gazda je sve samo nije bolećiv. Najviše mi je krivo što uz malo truda uopće ne bi moralo biti ovako - započinje priču M. N.

Prema njenim riječima, od proizvoda koji su navodno posni kupcima nude žu-žu, pogačice, kifle, prazan burek, dvije-tri vrste pita…
Od svega zaista su posne samo kifle, mada i njih ne pečemo u nekim posebnim plehovima, ali hajde da kažem da su one u redu. Što se tiče žu-žua i pogačica, njih premazujemo jajima. Istina, sasvim malo, samo da dobiju sjaj, međutim, jasno je da tu od posnog nema ni p. Burek i pite režemo istim noževima kao i mrsne stvari, miješamo ih u tepsijama, često slažemo jedne preko drugih. Ipak, kad neko pita, sve je to posno, tako je naredio gazda.

Na pitanje je li nekad pomislila da se pobuni, odgovara:
Jesam, vjerujte mi, sto puta. I svaki put sam se ugrizla za jezik. Jedva sam našla ovaj posao, šta bih radila da ostanem na ulici ne smijem ni da mislim? Ne znam kako je u drugim radnjama, ali poručila bih svima koji hoće stvarno da poste da zaobilaze pekare u širokom luku.