Nitko nema ništa protiv toga da vozi ekološki automobil koji ispunjava i normu Euro 6d. Ali tko za to ima novca?

Mirko točno zna zašto je došao kod trgovca rabljenim automobilima S-Auto u Beogradu. Hoće starijeg dizelaša, bez kvarova, koji malo troši. Već dugo prati što se događa u Njemačkoj, točnije raspravu o zabrani dizelašima u nekim gradovima:
Čuo sam o tome i očekivao sam da i kod nas zbog toga cijene padnu. Ali nisam primijetio da se to dogodilo. Bio sam strpljiv, neko vrijeme sam čekao da se u Njemačkoj donesu odluke i očekivao sam da će nas takvi automobili preplaviti. Ali uopće ne vidim da su cijene pale.

I mediji u Srbiji su još prošlog ljeta najavljivali da će više od 300 tisuća rabljenih automobila stići iz Njemačke. Ali, do toga nije došlo, kaže Biljana koja radi za S-Auto. Pogotovo nema automobila kakvi se traže u Beogradu, onih koji ne spadaju u skupe.
Naši automobili dolaze iz Njemačke, Francuske, Belgije, Nizozemske, Švicarske... Kupljeni su uglavnom na aukcijama. Nekih 20, 30 posto dolazi iz Njemačke. Riječ je uglavnom o dizelašima do 2.000 kubika, godišta između 2005. i 2008. Ali prodajemo sve, kako starije tako i novije automobile od norme Euro 3 pa do najnovijih normi, kaže Biljana.

Norma Euro čak ni za EU

Prema trenutnim propisima, u Srbiju se smiju uvoziti automobili koji su proizvedeni poslije 2000. i ispunjavaju minimalno normu Euro 3. Za Miloša Petrovića, predsjednika udruge uvoznika rabljenih automobila Srbije, to je premalo:
To je poražavajuće da smo samo 2017. uvezli 153 000 - namjerno kažem 'rabljenih' automobila jer ih je 80% starije od 10 godina, 2016. je bilo 120 tisuća vozila. Ako uzmemo razdoblje od pet godina, u Srbiju je došlo 600.000 automobila koje Europa ne želi. To je ono što nas kao zastupnika moderne tehnologije najviše boli: da je Srbija, to je ružan ali točan izraz, postala groblje automobila.

Ali dok je Srbija tek na putu da postane članica EU, mnogo drugačije nije ni u zemljama Balkana koje jesu u EU i gdje bi trebale važiti iste norme kao i u Njemačkoj - teoretski. Jer u susjednoj Rumunjskoj je opet Njemačka glavni izvor rabljenih vozila: 2017. je tamo stiglo oko 300.000 automobila, daleko više nego iz Italije odakle je došlo 50.000 vozila ili Austrije iz koje je došlo njih 35.000. Opet, preko dvije trećine njemačkih vozila su bili dizelaši.

Tko hoće da plati za "čisti" automobil?

Roksana Dima, glasnogovornica rumunjskog ureda za registraciju vozila u Bukureštu, očekuje da će tih automobila biti još više:
Ako u Njemačkoj uskoro budu zabranjeni i automobili koji ispunjavaju Euro 4, vjerojatno će se to odraziti i na tržište vozila u Rumunjskoj. Jer veliki dio dizelaša na rumunjskim putovima spadaju u tu kategoriju, njih oko 30%.

Opet samo teoretski, Rumunjska kao članica EU također mora pratiti zagađenost zraka i koncentraciju dušičnog oksida i mikro-čestica. Tamošnji ministar ekologije Neno Dimov također upozorava da Rumunjska ne smije postati "otpad za automobile" sa Zapada i traži da se takvi automobili već u zemlji odakle dolaze tehnički prerade i da se tek tako dozvoli uvoz.

Ali realnost i u toj zemlji izgleda drugačije: nitko nema ništa protiv toga da vozi ekološki automobil koji ispunjava i normu Euro 6d. Ali tko za to ima novca?
S obzirom na relativno malu kupovnu moć, rumunjsko tržište automobila će sigurno biti preplavljeno automobilima koji više ne udovoljavaju ekološkim zahtjevima kakve postavlja Njemačka. A u Rumunjskoj, ne samo da je dozvoljeno sudjelovanje u prometu, nego nema ni posebnih poreza za stare automobile koji su štetni za okoliš.

Upozorenja