Pijemo li još uvijek mlijeko puno toksina – pitanje je na koje ćemo od nadležnih iz Agencije za sigurnost hrane u BiH i parlamentaraca, zaduženih za donošenje zakonske regulative, teško dobiti iskren odgovor. Naše istraživanje je pokazalo da pijemo, jer Agencija teško može kontrolirati sve tokove loše hrane, a mljekarima je ostavljeno da se brinu o kvaliteti, inače će snositi odgovarajuće sankcije.

Sarajevski hotel “Europa“ jučer je bio domaćin seminara koji su organizirali Agencija za sigurnost hrane u BiH i Agencija za promociju talijanskih kompanija u inozemstvu, koja djeluje pri njihovom veleposlanstvu u našoj zemlji. Tema seminara bila je “Sljedljivost u proizvodnji prehrambenih proizvoda – izazovi pred proizvodnjom i preradom mlijeka u Bosni i Hercegovini“ ili, pojednostavljeno – praćenje proizvoda od njive do trpeze.

Talijanska iskustva

Lijepo zamišljeno, tema koja svakako ima edukativni karakter, s tim što je najmanje bilo proizvođača kojima je edukacija svakako potrebna. Talijanska iskustva su ogromna, poljoprivredno-prehrambena proizvodnja je među najvećim izvoznicima ove zemlje, nastojanja prijatelja Talijana da nam se na svaki način pomogne kako bismo se približili europskim standardima neupitna, što je potvrdio i veleposlanik Raimondo de Cardona.

Samo je nedostajalo iskrenosti s naše strane, jer suštinska pitanja su, kao i uvijek, zaobiđena. A sve je tako jednostavno i staje u dva pitanja: Što će biti s našim mljekarima nakon 1. srpnja kada Europska unija dolazi na naše granice i pijemo li još uvijek zatrovano mlijeko ili je na policama u našim trgovinama sve u najboljem redu?

Zar je teško odgovoriti na ta dva pitanja? Sudeći prema izjavama Sejada Mačkića, direktora Agencije za kontrolu hrane u BiH, i Danijele Martinović, zastupnice u Parlamentu BiH, jest.

Mačkić je apelirao na savjest proizvođača, molio da se donese zakonska regulativa, a Martinović nije željela odgovoriti na naše izravno pitanje: “Tko je kriv što se kasni s izgradnjom referentnih graničnih prijelaza“, a kada smo joj “pomogli“ kazavši imena, naljutila se i napustila tiskovnu konferenciju, jer, zaboga, prekinuli smo joj misao?!

Da, najveći krivci su resorni ministar Damir Hadžić i premijer Vjekoslav Bevanda. Naravno da se nameće i pitanje lobiranja stranih proizvođača, koji će još više ugroziti naše mljekare.

Zatrovani kukuruz

Problem je pravim imenom nazvao Hajrudin Skender, koji nam je kazao:

- Da , svih tih 450 tisuća  tona zatrovanog kukuruza koje je vraćeno iz Italije, kako legalnim, tako i ilegalnim kanalima, završilo je kod nas! Nema nove hrane! Naša zemlja ne proizvodi dovoljne količine hrane, a ono što se proizvede je zdravo, samo što ništa nije regulirano zakonom i ljudima se to ne isplati. Umjesto da se donese zakonska regulativa i barem izjednačimo s uvoznicima, naređeno je da kupimo uređaje za kontrolu proizvoda. Još jedan namet od 30-40 tisuća maraka… Slušaju li kontrolore strani proizvođači? Pa, nismo naivni…
Kako govoriti o odgovornosti bilo koga u lancu proizvođača ako nije bilo pravila? Bez obzira na ubrzane radove na Bijači, teško da ćemo našim izvoznicima omogućiti ravnopravnu utakmicu. Oni samo to i traže, a mi mlijeko bez toksina.

Favorizirani uvoznici

O nimalo svijetloj budućnosti domaćih mljekara Hajrudin Skender kaže:

Iz godine u godinu sve više smo ugroženi. Jedan dio problema je broj grla i ukupna proizvodnja na razini BiH, a drugi uvjeti za proizvodnju mlijeka. Danas mi proizvedemo oko 180 milijuna litara, a uveze se 150 milijuna. Možete samo zamisliti što će biti nakon ulaska Hrvatske u EU… Uvoz će vrlo brzo biti zastupljen s više od 50 posto mlijeka, čak i više. A granica s EU-om bit će duga, uskoro ćemo biti i okruženi.